Đina je jedna od onih žena koje sve što dotaknu učine lijepim. Dom koji je uredila je skladan i lijep, jela koja skuha su primamljiva izgledom, a vjerujem, i okusom, od cvijeća slaže pravu čaroliju, a ona sama izgleda kao da je izašla iz nekog kultnog francuskog ili talijanskog filma: uređena, nenametljivo seksi i chic. Usred pandemije, dok su ljudi zatvarali biznise i sa strepnjom preživljavali tjedne i mjesece, ona je otvorila cvjetnu radionu, a nedavno i cvjetni boutique u srcu Zadra. Osim toga, supruga je i majka trojici dječaka kojoj, čini se, sve ide od ruke.
Đina, prije svega, hvala ti na ovom razgovoru.
- Kako je došlo do toga da se odlučiš baviti cvijećem? Prije toga bila si u sasvim nekoj drugoj branši.
Kad sam se nakon porodiljnog vratila u suprugovu firmu, osjećala sam se kao da onamo ne pripadam. Bila sam zabrinuta, izgubljena, neshvaćena… Suprug i ja sve smo gradili zajedno, no nakon toliko godina, shvatila sam da me taj posao više uopće ne veseli, da to nije moj san (tada sam se pitala što je uopće moj san) i uz njegovu potporu, odlučila sam otići iz firme. Dok ovo pišem, pune su mi oči suza i tek sad s vremenskim odmakom shvaćam koliko je bila teška ta odluka. Uz pomoć moje psihologice, polako sam počela otkrivati tko sam. S obzirom da sam cvijećem okružena oduvijek, da sam djetinjstvo i mladost provodila u masliniku, povrtnjaku i voćnjaku, (ja sam bila zadužena za zalijevanje povrća i voća i iz dana u dan sam gledala te čudesne promjene u vrtu), nekako me srce odvelo na cvjetnu radionicu kod Lele u Zagreb. Odabrala sam je više iz znatiželje i odmora, da se malo maknem od obitelji i svakodnevice. Sjećam se prvog jutra u Zagrebu: probudila sam se u lijepom malom stančiću, skuhala si kavu i bila tako sretna. To je nekako bio moj početak.
2. Koliko je hrabrosti potrebno da osoba usred pandemije pokrene biznis, a kasnije i otvori cvjećarnu? Kako si znala da je to pametan korak?
Opet je sve došlo nekako lagano. Kad sam vidjela koliko me veseli to što radim i koliko se ljudima oko mene sviđa moj rad, znala sam da moram otvoriti obrt. Moj početak bio je u našem stanu, no ubrzo sam ga prerasla i preselila se u zgradu u kojoj je suprugova firma. Nisam previše razmišljala o riziku i pandemiji, jednostavno sam imala snage i vjere. Sad kad se okrenem iza sebe i vidim kako je bilo teško, puno je cvijeća propadalo, bilo je malo narudžbi, ali ja kao da toga nisam bila svjesna, jednostavno je moja vjera bila veća od toga. Gazila sam naprijed.
3. Koji su po tvojem mišljenju najveći izazovi s kojima se jedna žena poduzetnica suočava?
Najteže je uskladiti obitelj i djecu s poslovnim obavezama. Ja sam imala groznu grižnju savjesti, to me mučilo i s knedlom u grlu sam odlazila na spavanje. Ali malo po malo, uz moju prekrasnu psihologicu i supruga Grgura, uspjela sam posložiti sve, tako da sad radim 4 sata, uspijem skuhati ručak, otići na trening i navečer ne biti mrtva umorna.
4. Osim cvijeća, u tvojem butiku mogu se kupiti i neki drugi proizvodi poput kuharica i nakita. Po kojem kriteriju biraš suradnike i proizvode?
U trgovini je šarolik asortiman, od prekrasnih vaza, nakita, okvira, ambijentalnih mirisa pa sve do nakita. Surađujem s ljudima u čije proizvode vjerujem i iza čega mogu stati, kao npr. Efhi nakit koji i sama nosim. Svoj stil prenijela sam u samu trgovinu i sve što prodajem i sama imam kući ili bih rado koristila.
5. Koji je sljedeći korak za tvoj biznis?
Ne planiram puno unaprijed, samo sanjam. Grgur je zadužen za financije i tako se nadopunjavamo. Kako sam napisala, ja maštam, a on vodi računicu. Plan je neki slatki mali kafe, uz koji će biti i cvjećarna i neka fina odjeća. Ali evo, zasad maštam i idem malim koracima naprijed.
6. Kako izgleda jedan tvoj dan?
Trudim se probuditi što ranije, ali moram priznati da sam s godinama postala spavalica. Prvu kavu pijem sama, s pogledom na more. Tada slažem dan i obaveze, razmišljam o instagramu i imam neko vrijeme za sebe. U trgovini sam već oko 8 sati, primim robu, sve osvježim i vrata otvaram u 9. Gotovo svako jutro navrate prijateljice koje su se podijelile na dane, jer sam svima usput, na dobroj lokaciji. U 13 sati zatvaram i jurim kući kuhati ručak. Oko ručka nema toliko stresa jer se meni dogovara svaku nedjelju, pa su namirnice spremne i tako je sve lakše. Dok ne dođu Grgur i dečki odradim još malo posla online i od 16.30 sam ustvari slobodna, ako nemam neki event ili gužvu na poslu. Trening je obavezan i rijetko kad ga preskačem, jer meni je jako važan za mentalno zdravlje. Pauzirala sam jogu i ples te sam se vratila klasičnom kružnom treningu. Trening mi je odmor, jer jednostavno tih sat vremena slijepo slušam trenera i isključim se u potpunosti. Večera s dečkima, Gasparov trening, sad ima 14 godina pa su mu treninzi kasno navečer… I na to se trebalo naviknuti. Uspavljivanje Pavla za kraj dana, iako ne znam tko koga ustvari uspavljuje. Nakon toga mi ostane malo vremena za knjigu, a tom trenutku se veselim čitav dan! Knjige su moj drugi svijet, svakoj se posebno veselim, a o likovima i pejzažima znam razmišljati po danu kad uhvatim vremena. Ne znam kako to objasniti, ali jednostavno se povežem i od svake kvalitetne i dobre knjige naučim nešto novo i osjećam se bogatije.
7. Koji je tvoj glavni motiv, osim djece, za to da ujutro ustaneš iz kreveta?
Sad si mi dala misliti. Osim obitelji i djece mislim da se najviše veselim poslu, svojim klijentima.
8. Self-care ritual bez kojeg ne možeš zamisliti život?
Više je tih sitnica koje me čine sretnom i bez kojih ne mogu. Trening, kava u miru, dobra knjiga, moja nova skin care rutina.
9. Najdraži kozmetički proizvod?
Baš prije tjedan dana krenula sam s Biologique Recherche rutinom i jako me opušta cijeli ritual mackanja.
10. Što te čini sretnom? Što te puni?
Onako istinski i duboko sretna sam najviše zbog djece koju imamo Grgur i ja. Otkad sam sve pokrenula posebno me veseli i moj posao, gledam ga kao četvrto dijete za koje nisam imala hrabrosti. Čine me sretnom moji klijenti koji dođu do mene i moje trgovine, odvoje svoje vrijeme, navrate na kavu, čašicu razgovora ili da samo pogledaju cvijeće. Što sam starija svjesnija sam života, ljudi i prirode oko sebe pa se veselim lipom jutru, i jugu i buri, jesen i proljeće postali su mi čarobni. Postala sam svjesnija promjena i prolaznosti. Nakon tatinog moždanog udara prije par godina shvatila sam koliko zapravo volim svoje roditelje i kako sam povezana s njima na nekoj posebnoj razini. Sretna sam što su uz mene, živi i zdravi.
11. Savjet ženama koja sanjaju o svojem biznisu?
Hm… Upornost i vrijedan trud se uvijek isplate. I naravno, puno, puno ljubavi. Slušati sebe, onaj mali glasić koji čuči u nama, a često ga ignoriramo. On je kod mene zaslužan za sve ove divne stvari koje stvaram!
Đinu možete pratiti na instagramu, a ako imate sreće pa se zateknete u Zadru, potražite je na adresi Ivana Mažuranića 7.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 